oligocen (oligo- + -cen), u geološkoj kronologiji Zemlje, najmlađa paleogenska epoha, nakon eocena i prije prve neogenske epohe miocena (od prije 33,9 do prije 23,04 milijuna godina; → kronostratigrafija). Započinje nedostatkom planktonske foraminifere Hantkenina, a završava prvom pojavom planktonske foraminifere Paragloborotalia kugleri i približno točki nestanka vapnenačkoga nanofosila Reticulofenestra bisecta.
Klima je bila umjerena, a u mnogim regijama prevladavali su suptropski klimatski uvjeti. Travnjaci su se širili, a šumovita područja smanjivala, dok je tropska vegetacija cvjetala uz granice Tetijskog mora. Istaknuta skupina oligocenskih morskih organizama bili su foraminifere, protisti slični amebama, ali sa složenom, često vapnenastom ljušturom (posebice numuliti). Kopneni beskralježnjaci bili su mnogobrojni i raznoliki. Poznati su ostatci termita, leptira, pčela, mrava i pauka, sačuvani u jantaru. Rane svinje i pekariji pojavili su se u Europi tijekom ranog oligocena i stigli su u Sjevernu Ameriku kasno u toj epohi. Šišmiši su postali rašireniji, a njihov izmet u špiljama pridonio je stvaranju opsežnih fosfatnih naslaga koje su danas ekonomski važne u mnogim područjima. Tijekom epohe moderne su skupine mesojeda i biljojeda postale raznolike i mnogobrojne. Najveći kopneni sisavac svih vremena Paraceratherium poznat je iz Azije, a prvi mastodonti poznati su iz Egipta. U Sjevernoj Americi razvijali su se primitivni konji, uključujući troprste oblike poput Mesohippusa i Miohippusa. Primitivni dabrovi su se također pojavili potkraj oligocena. Najraniji majmunoliki oblik Parapithecus poznat je iz oligocenskih naslaga u Egiptu.
U oligocenu su na području sjeverozapadne Hrvatske nastali bazeni u kojima su uz taloženje gline i pijeska nastale i znatne količine ugljena.
