proterozoik (grč. πρότερος, próteros: prijašnji, raniji + -zoik) ili algonkij (po indijanskom plemenu Algonkini), u geološkoj kronologiji Zemlje, posljednji eon pretkambrija, nakon arhaika a prije zasebnog eona fanerozoika (od prije 2500 do prije 538,8 milijuna godina; → kronostratigrafija). Početak mu nije određen na temelju promjena u stijenama ili fosilima, već kronometrijski, a završava prvom pojavom tragova fosila Treptichnus (Phycodes) pedum, blizu točke negativnog otklona ugljikova izotopa. Dijeli se na geološke ere: paleoproterozoik (od prije 2500 do prije 1600 milijuna godina), mezoproterozoik (od prije 1600 do prije 1000 milijuna godina) i neoproterozoik (od prije 1000 do prije 538,8 milijuna godina). Tijekom proterozoika dogodilo se nekoliko vrlo važnih promjena, poput formiranja velikih kontinenata i orogena (s planinskim lancima), postupnog povećanja udjela kisika u atmosferi te razvoja živih organizama, od najranijih anaerobnih oblika do aerobnih, eukariota, višestaničnih organizama te mnoštva složenih organizama potkraj proterozoika.
Zemlja je u proterozoiku bila geološki znatno aktivnija nego prije. Njezina je kora bila manje stabilna i kretala se brže iznad omotača. Velikom brzinom nastali su srednjooceanski hrptovi i novo oceansko dno. Velika se kopnena masa (»superkontinent«) Rodinija prije 900 milijuna godina počela raspadati odvajanjem manjih kontinentalnih dijelova (kratoni; Kongo, Zapadna Afrika, Amazonija i Baltika na jugu, Kalahari, Istočna Antarktika, Indija, Australija i Sibirija na sjeveru). Od fosilnih oblika života, nastavili su se širiti stromatoliti i dijeliti u nove vrste tijekom gotovo cijelog proterozoika. Prije približno 700 milijuna godina počelo je njihovo opadanje, vjerojatno zbog pojave prvih biljojeda eukariota, među kojima su vjerojatno postojale prve životinje koje su se njima počele hraniti. Najstariji fosili koji predstavljaju makroskopske organizme stari su 2100 milijuna godina; poznati su kao ugljikov film, predstavljaju jednostavne višestanične organizme, a najčešće ih se nalazi u neoproterozoiku. Crvene i zelene alge pojavile su se prije 1000 milijuna godina. Prvi nedvojbeno životinjski fosili pojavili su se potkraj proterozoika; njihovi ostatci nalaze se u stijenama starosti od 600 do 541 milijun godina. Poznati su pod nazivom edijakarijska fauna, najstariji skup koje je nađen u području Avalon (Newfoundland) u Kanadi (565 milijuna godina).
