arhaik (prema grč. ἀρχαϊϰός, arkhaïkos: prastar, drevan), u geološkoj kronologiji Zemlje, eon pretkambrija, nakon hadija i prije proterozoika (od prije 4031 do prije 2500 milijuna godina; → kronostratigrafija). Dijeli se na geološke ere eoarhaik (od prije 4031 do prije 3600 milijuna godina), paleoarhaik (od prije 3600 do prije 3200 milijuna godina), mezoarhaik (od prije 3200 do prije 2800 milijuna godina) i neoarhaik (od prije 2800 do prije 2500 milijuna godina). Iz toga su doba najstarije poznate stijene na Zemlji, poglavito eruptivne i metamorfne, očuvane u tzv. štitovima koji čine jezgru Australije, Kanade, Indije, Sibira i Skandinavije. Pretpostavlja se da su oblikovane podmorskim erupcijama, te da je gotovo cijela Zemlja bila prekrivena oceanima, dok se iznad razine mora nalazila samo kontinentalna masa formirana vulkanskim izljevima. Početkom arhaika kopnena masa bila je podijeljena na male protokontinente koji su se tektonikom ploča spajali u veće kontinente; tek potkraj arhaika tektonska aktivnost postala je slična današnjoj. Postoje dokazi o dobro očuvanim sedimentnim bazenima, vulkanskim lukovima, međukontinentalnim pukotinama, kolizijama kontinenata i globalnim orogenetskim pokretima koji su doveli do stvaranja i razaranja vjerojatno i nekoliko kontinenata.
Klima je bila srednje topla. Nije u potpunosti razjašnjeno na koji su se način razvili prvi organizmi – pretpostavlja se kako prvi mikroorganizmi nisu ovisili o kisiku (kojega gotovo da i nije bilo slobodnog u atmosferi), već su se mogli razvijati u atmosferi sastavljenoj od metana, amonijaka, ugljikova dioksida, vodene pare, dušikova oksida, vodikova sulfida i drugih plinova. Prvi dokumentirani organizmi bili su prokarioti, koji su energiju dobivali korištenjem metana, amonijaka i sulfata; poslije su se pojavili heterotrofni i autotrofni organizmi. Fotosinteza je započela pojavom cijanobakterija (prije približno 3,5 milijardi godina), koje su bile osobito učestale potkraj arhaika. Kisik koji su stvarale trošio se na oksidaciju stijena na kopnu i željeza u oceanima, pa dugo vremena nije došlo do porasta slobodnoga kisika u atmosferi. Postojali su također planktonski organizmi, dok je nekoliko fosilnih bakterija poznato iz slojeva rožnjaka.
