zagrade, dvostruki pravopisni i matematički znak. Mogu biti oble ( ), kose //, uglate [ ] i vitičaste { }.
1. U pisanome tekstu služe za umetanje ili alterniranje pojedinih grafijskih jedinica: slova, dijelova riječi, cijelih riječi, sintagma ili usporednih rečenica, odnosno upozoravaju na njihovu ograničenu sintaktičku uklopljivost. Hijerarhiju među njima određuju pravila pojedine struke u tekstovima koje se pojavljuju. U tekstovima neutralnoga diskursa kose zagrade podređene su oblima, a uglate često sugeriraju neku rekonstrukciju teksta. Između zagrada stoji dio teksta kojim se nudi dodatno ili naknadno tumačenje, ili se navode primjeri. Taj dio teksta može se uvrstiti na različita mjesta u rečenici i tekstu, ponajviše oviseći o smislu i ritmu osnovne rečenice. Katkad objašnjenje unutar zagrada može imati i obilježje samostalne rečenice, a može se sastojati i od više rečenica.
2. U matematici, služe za izdvajanje cjelina matematičkih izraza kako bi se naznačio redoslijed matematičkih operacija, jasno odredili argumenti funkcija ili uklonila dvosmislenost zapisa. Primjenjuju se u algebri, npr. (a + b)², za prikazivanje funkcija, npr. f(x), pri definiranju skupova, npr. S = {a1, …, an}, i intervala, npr. [a, b] ili (a, b), za prikazivanje matrica, npr. \(\left[\matrix {1&0\cr 0&1}\right].\)
Moguća je istodobna uporaba više vrsta zagrada, kao npr. (3x – 1) {[(2x + x) y –3] x –2y)} ili f[g(x² + 1)], čime se pridonosi preglednosti.
