struka(e): lingvistika i filologija | astronomija | matematika

konjunkcija (lat. coniunctio: sveza).

1. U astronomiji, a) položaj u kojem tijelo Sunčeva sustava ima jednaku ekliptičku dužinu (→ ekliptički koordinatni sustav) kao i Sunce, pa se nalazi na približno istom pravcu sa Zemljom i Suncem. U konjunkciji može, ali ne mora doći do pomrčine, odn. okultacije.

Mjesec je u konjunkciji u fazi mlađaka. Tad se nalazi između Zemlje i Sunca i može se dogoditi pomrčina Sunca.

Venera i Merkur postižu dvije vrste konjunkcije sa Suncem. Donja (inferiorna) konjunkcija događa se kada se Venera i Merkur gibaju približno između Zemlje i Sunca, a ako prođu točno između Zemlje i Sunca, dogodit će se Venerin ili Merkurov prijelaz. Gornja (superiorna) konjunkcija događa se kada su Zemlja, Sunce i neki planet na pravcu, a planet, promatrano sa Zemlje, iza Sunca. Planeti koji imaju orbite veće od Zemljine mogu imati samo gornje konjunkcije.

Opozicija je položaj tijela u Sunčevu sustavu kada se ono, promatrano sa Zemlje, nalazi na strani suprotnoj od Sunca, a kvadratura kada je kut između pravaca prema tom nebeskom tijelu i prema Suncu 90°. (→ aspekt)

b) raspored dvaju nebeskih tijela kada se, gledano sa Zemlje, približe jedno drugomu na najmanji razmak, npr. konjunkcija Mjeseca i Venere.

2. U lingvistici → veznik

3. U matematici, logička operacija koja uređenomu paru matematičkih izjava A ∧ B (A i B) pridružuje istinitu izjavu ako i samo ako su obje izjave istinite.

Tablica istinitosti:

A B A ∧ B

Citiranje:

konjunkcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 10.11.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/konjunkcija>.