Seaborg [si:'bɔ:ɹg], Glenn Theodore, američki nuklearni kemičar (Ishpeming, Michigan, 19. IV. 1912 – Lafayette, California, 25. II. 1999). Diplomirao je kemiju 1934. na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu i doktorirao 1937. na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu, gdje je predavao od 1939 (kao redoviti profesor kemije od 1945), a 1958–61 bio je rektor. Bio je jedan od voditelja Metalurškoga laboratorija Sveučilišta u Chicagu (1942–46) pri kojem se odvijao ključni dio Projekta Manhattan. Bio je predsjednik Američke komisije za atomsku energiju 1961–71., nakon čega se vratio u Berkeley do umirovljenja 1988.
Sudjelovao je u otkriću više od 100 izotopa kemijskih elemenata, od kojih mnogi imaju važnu primjeni u nuklearnoj kemiji i nuklearnoj medicini, primjerice izotop kobalta 60Co, cezija 137Cs te joda 131I. U suradnji s Emiliom Segrèom otkrio je 1938. izotop tehnecija 99mTc, danas nezaobilaznog radionuklida koji se rabi za dobivanje slikovnog prikaza organa ili dijela tijela dijagnostičkim metodama scintigrafije i emisijske tomografije. Sa suradnicima je 1940–58. otkrio ili izolirao niz novih transuranijskih kemijskih elemenata atomskih brojeva 94 do 102 (plutonij, americij, kirij, berkelij, kalifornij, ajnštajnij, fermij, mendelevij, nobelij) i siborgij. Budući da je plutonij podložan fisiji, njegova se jezgra može uhvatom neutrona podijeliti uz oslobađanje velike količine energije. Sudjelovao je u ostvarenju prve kontrolirane nuklearne lančane reakcije 2. XII. 1942. na Sveučilištu u Chicagu na kojoj se temeljila industrijska proizvodnja plutonija. Prijavio je više od 40 patenata koji su se odnosili na metode obradbe i odvajanja radioaktivnih kemijskih elemenata.
Za rad na izolaciji i identifikaciji transuranijskih elemenata dobio je 1951. Nobelovu nagradu za kemiju s Edwinom Matissonom McMillanom, a 1959. dobio je Nagradu »Enrico Fermi«. Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1948), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1958), Sovjetske, danas Ruske akademije znanosti (od 1971), Kraljevske švedske akademije znanosti (od 1972), Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1973), Royal Society (od 1985). Po njem su nazvani kemijski element siborgij (kemijski simbol Sg) i planetoid (4856 Seaborg). Savjetovao je o strategijama nuklearne energije deset američkih predsjednika, od Harryja Trumana do Billa Clintona. Bio je zagovornik uporabe nuklearne energije u znanstvene i civilne svrhe.
