struka(e):

Hookeov zakon [huk~] (po Robertu Hookeu), fizikalni zakon koji opisuje ovisnost promjene oblika elastičnoga čvrstoga tijela o djelovanju vanjske sile: produženje (skraćenje, proširenje, promjena oblika) elastičnoga tijela u odnosu na njegov početni oblik razmjerno je sili koja djeluje na tijelo tj. opterećenjem izazvano naprezanje σ tijela u obliku štapa ili žice razmjerno je relativno malenoj deformaciji ε, odnosno σ = Εε. Faktor razmjernosti E je modul elastičnosti i ovisi o svojstvima materijala od kojega su tijela načinjena.

Hookeov zakon za torziju tvrdi da je za male deformacije moment sile koji uzrokuje uvijanje niti razmjeran kutu θ za koji se nit uvila, dakle: M = κθ, gdje je κ torzijska konstanta koja ovisi o svojstvima niti.

Nakon prestanka djelovanja vanjske sile elastično čvrsto tijelo vraća se u prvobitan oblik, što se može objasniti povratkom molekula, atoma ili iona koji čine čvrsto tijelo u ravnotežne položaje. Ako tijelo ostane promijenjenoga oblika nakon prestanka djelovanja sile to znači da je jakost sile premašila granicu elastičnosti.

Do određene granice naprezanja Hookeov zakon može se primijeniti na većinu konstrukcijskih materijala. Za složenija opterećenja tijela različitih oblika rabi se Hookeov zakon u poopćenom obliku, koji se izražava s više skalarnih linearnih jednadžbi.

Citiranje:

Hookeov zakon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 27.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hookeov-zakon>.