struka(e): fizika

koeficijent volumnog toplinskoga širenja (toplinska širivost) (znak αV), fizikalna veličina koja opisuje toplinsko širenje, tj. promjenu volumena ΔV nekoga tijela volumena V0 ovisno o vrsti tvari od koje je načinjeno, pri promjeni temperature ΔT, uz stalan tlak p. Definiran je jednadžbom:

koeficijent volumnog toplinskoga sirenja.jpg i za manje promjene volumena povezan s koeficijentom linearnog toplinskoga širenja αl izrazom αV ≈ 3αl.

Vrijednost koeficijenta volumnog toplinskoga širenja ovisi i o temperaturi tvari, npr. za vodu je pozitivna osim u temperaturnom području od 0 °C do 4 °C kad je negativna jer se voda zagrijavanjem od 0 °C do 4 °C skuplja (→ anomalija vode). Koeficijent volumnog toplinskoga širenja za sve idealne plinove iznosi αV = 1/(273,15 K). Mjerna je jedinica koeficijenta volumnog toplinskoga širenja jest recipročni kelvin (K–1).

Vrijednosti koeficijenta volumnog toplinskoga širenja na temperaturi 20 °C za različite tvari:

tvar koeficijent volumnog toplinskoga širenja αV/10–6 K–1
aluminij 69
bakar 51
beton 36
mjed 57
olovo 87
srebro 54
zlato 42
željezo 35,4
   
alkohol 1100
benzin 950
glicerol 485
voda 207
živa 181
Citiranje:

koeficijent volumnog toplinskoga širenja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 22.1.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/koeficijent-volumnog-toplinskoga-sirenja>.