otpornik, jedna od temeljnih sastavnica većine električnih strujnih krugova i elektroničkih sklopova koja pruža električni otpor protoku električne struje, a služi za ograničavanje njezine jakosti, podjelu električnoga napona i pretvaranje električne energije u toplinsku. U otporniku stalne vrijednosti električna struja mijenja se linearno s promjenom električnoga napona na koji je priključen, tj. električna struja I na otporniku električnoga otpora R stvara pad električnoga napona: U = IR, a raspršena energija ga zagrijava. Otpornik može imati električni otpor ovisan o drugim fizikalnim veličinama ili biti podesiv unutar određenoga raspona.
Termistor je promjenljivi otpornik kojemu je električni otpor ovisan o temperaturi, s negativnim ili pozitivnim temperaturnim koeficijentom otpora. Služi za zaštitu elemenata strujnoga kruga od preopterećenja.
Varistor je promjenljivi otpornik kojemu se električni otpor smanjuje kako električni napon raste. Služi za zaštitu elemenata strujnoga kruga od prevelikog električnog napona.
Magnetootpornik je promjenljivi otpornik kojemu se električni otpor mijenja kada se promijeni vanjsko magnetsko polje. Može se rabiti za određivanje prisutnosti, smjera i mjerenje jakosti magnetskoga polja.
Fotootpornik je promjenljivi otpornik kojemu se električni otpor smanjuje s povećanjem osvijetljenosti njegove djelatne površine.
Potenciometar je podesivi otpornik s tri priključka (oba kraja otpornika i metalni kliznik) koji služi pretežno kao naponsko djelilo, tj. instrument za mjerenje električnoga napona.
Reostat je podesivi otpornik s dva priključka (početak otpornika i kliznik) koji služi za ugađanje većih struja.
U izmjeničnom strujnom krugu električna zavojnica je induktivni otpornik, a električni kondenzator kapacitivni otpornik. Njihov električni otpor, osim o svojstvima otpornika, ovisi i o frekvenciji izmjenične struje.
Simboli otpornika u elektrotehničkim shemama
IEC simbol |
alternativni simbol |
značenje simbola |
|
|
otpornik |
|
|
reostat |
|
|
potenciometar |
|
|
fotootpornik |
|
|
termistor |
Označavanje otpornika
Osnovni su podatci o otporniku nazivni električni otpor, tolerancija (odstupanje od nazivne vrijednosti), najveća snaga koju otpornik može podnijeti bez oštećenja te temperaturni koeficijent otpora. Vrijednosti električnog otpora masovno proizvedenih otpornika odabrane su tako da se kombinacijom nekoliko različitih otpornika može približno postići bilo koja potrebna vrijednost električnog otpora. Nazivne snage otpornika mogu biti od 1/32 W do više tisuća vata.
Kao elektroničke komponente, otpornici su često vrlo sitni, što otežava čitljivo ispisivanje brojeva na njima pa se osnovne informacije daju s pomoću prstenova različitih boja.
Prva dva prstena daju prve dvije znamenke vrijednosti električnoga otpora od 10 do 99 Ω, a treći prsten daje množitelj (od 10−2 do 109). Četvrti prsten, ako postoji, označava toleranciju. Ako ga nema, tolerancija je ± 20%.
Smjer očitavanja označava se na dva načina: ili je prvi prsten bliže rubu tijela otpornika od posljednjeg prstena ili je posljednji prsten malo odmaknut od ostalih.
Značenje boja kad se na otporniku nalaze tri ili četiri prstena
boja
|
vrijednost električnog otpora u omima
|
tolerancija |
prvi prsten |
drugi prsten |
treći prsten |
četvrti prsten |
srebrna |
|
|
0,01 |
± 10% |
zlatna |
|
|
0,1 |
± 5% |
crna |
|
0
|
1 |
|
smeđa |
1
|
1
|
10 |
± 1% |
crvena |
2
|
2
|
100 |
± 2% |
narančasta |
3
|
3
|
1000 |
|
žuta |
4
|
4
|
10 000 |
|
zelena |
5
|
5
|
100 000 |
± 0,5% |
plava |
6
|
6
|
1 000 000 |
± 0,25% |
ljubičasta |
7
|
7
|
10 000 000 |
± 0,1% |
siva |
8
|
8
|
100 000 000 |
± 0,05% |
bijela |
9
|
9
|
1 000 000 000 |
|
Građa otpornika
Žičani otpornici izrađuju se namatanjem izolirane otporne žice ili neizolirane vrpce od različitih slitina (bakarnih, manganovih, niklovih i kromovih) na izolacijsko tijelo i mogu imati vrlo uske tolerancije (reda veličine ± 0,001%). Žičani otpornici za izmjenične struje namataju se na posebne načine ili na plosnata tijela, ovisno o vrijednosti električnoga otpora, kako bi se smanjila samoinduktivnost namota i električni kapaciteti između zavoja, te kako bi djelovali kao djelatni otpori, a ne impedancije.
Slojni otpornici većinom su ugljeni, metalni i metalooksidni. Proizvode se naparivanjem sloja ugljika, nikla i kroma ili metalnog oksida pretežno na valjkasta keramička ili staklena tijela. Otpornici sa slojem metala ili metalnog oksida imaju, u usporedbi s ugljenim otpornicima, bolje značajke (uže tolerancije otpora i dr.). Nanošenjem prikladne izolacije dio žičanih i svi slojni otpornici štite se od vlage i oštećenja otpornoga sloja. Vrijednosti otpora slojnih otpornika ugađaju se urezivanjem zavojnice (helikoide), a u nekih izvedbi i ugađanjem mreže serijskih i paralelnih strujnih staza.
Vodeni otpornici sastoje se od izolacijske cijevi napunjene destiliranom vodom, koja je na krajevima zatvorena čepovima od mjedi s električnim izvodima, a vrijednost električnog otpora ugađa se dodavanjem lužine. Rabe se u nekim visokonaponskim sklopovima.