Jacobi [jako:'bi], Carl Gustav, njemački matematičar (Potsdam, 10. XII. 1804 – Berlin, 18. II. 1851). Doktorirao (1825) na Sveučilištu u Berlinu. Radio na sveučilištima u Berlinu (1825 – 29) i Königsbergu (1825 – 42). Rano se umirovio zbog lošega zdravlja. Razvio važnu granu matematičke analize, teoriju eliptičnih funkcija, koju je izložio u djelu Novi temelji teorije eliptičnih funkcija (Fundamenta Nova Theoriae Functionum Ellipticarum, 1829). Istaknuo se u razvoju teorije brojeva te diferencijalnog i integralnoga računa. U djelu O strukturi i svojstvima determinanata (De Formatione et Proprietatibus Determinantium, 1841) dao je pionirski prinos teoriji determinanata, a time i matričnomu računu. Bavio se problemima iz mehanike, posebno dinamike, koje je obradio u djelu Predavanja o dinamici (Vorlesungen über Dynamik, 1866), u kojem je dao rješenja posebnoga tipa diferencijalne jednadžbe (Jacobijeva diferencijalna jednadžba), važnog u mehanici. Ti su radovi, zajedno s radovima Williama Rowana Hamiltona, imali značajnu ulogu u matematičkom oblikovanju kvantne mehanike. Po njemu nazvan niz pojmova u matematici (npr. Jacobijev polinom, princip, simbol, Jacobijeve eliptičke funkcije, Jacobijeva transformacija i dr.) i krater na Mjesecu (Jacobi). Bio je član Royal Society od 1833. i Kraljevske švedske akademije znanosti od 1836.
Jacobijeva determinanta ili Jakobijan (znak J) značajan je analitički kriterij neovisnosti dviju funkcija u = f (x, y) i v = φ (x, y):
Za neovisne funkcije u i v ne smije identički biti jednaka nuli.