struka(e):

zvjezdani katalog, popis zvijezda i drugih svemirskih objekata, poredanih prema zvjezdanim koordinatama i važnijim svojstvima.

Zvjezdani katalozi prije otkrića teleskopa

Najraniji poznati zvjezdani katalog izradili su Babilonci oko 1500 god. pr. Kr., kada su na glinenim pločicama naveli popis od 36 zvijezda s opisom njihova položaja na nebu. Položaj manje sjajnih zvijezda opisan je u odnosu na sjajnije zvijezde. Grčki astronom Eudoks iz Knida u svojem je katalogu Pojave (Φαινόμενα) oko 370. pr. Kr. popisao klasična zviježđa, opisao raspored zvijezda u njima i naveo vremena njihova izlaska i zalaska. U III. st. pr. Kr. grčki astronomi Timoharid i Aristil izradili su katalog u kojem su položaje zvijezda odredili u odnosu na ekliptiku. Oko 130. pr. Kr. Hiparh iz Nikeje izradio je zvjezdani katalog s položajima i magnitudama za oko 850 zvijezda. U svojem djelu Almagest Klaudije Ptolemej je oko 150. godine objavio katalog zvijezda s položajima i magnitudama za 1022 zvijezde. Abd al-Rahman al-Sufi u svojoj Knjizi o zvijezdama stajačicama, 964. ažurirao je i dopunio Ptolemejev katalog te zabilježio položaje, magnitude i boje za 1018 zvijezda. Ulug-beg izradio je 1437. katalog položaja 992 zvijezde, Johann(es) Kepler je 1627. izdao Rudolfinske tablice s katalogom koji je obuhvaćao podatke za 1005 zvijezda.

Zvjezdani katalozi nakon otkrića teleskopa

Nakon uvođenja teleskopa katalozi se povećavaju i počinju bilježiti položaje i svojstva zvijezda koje nisu vidljive golim okom, a katalogiziraju se i drugi svemirski objekti. Johannes Hevelius je 1687. objavio katalog koji je sadržavao 1564 zvijezde. John Flamsteed je 1725. katalogizirao oko 3000 zvijezda i uveo nazive zvijezda po rastućim rektascenzijama. Za ekspedicije na Rtu dobre nade (1750–54) Nicolas Louis de La Caille zabilježio je položaj 10 000 zvijezda što je objavljeno u zvjezdanom katalogu Južno zvjezdano nebo (Coelum australe stelliferum, 1763). Joseph Jérôme Lefrançois de Lalande je 1801. objavio katalog s 47 390 zvijezda s prividnim sjajem do devete magnitude. U bonnskoj zvjezdarnici Friedrich Wilhelm August Argelander izradio je Bonnski premjer neba (Bonner Durchmusterung, akronim BD, 1852–62), zvjezdani katalog s podatcima za 324 198 zvijezda. Annie Cannon Jump objavila je Katalog Henryja Drapera (Henry Draper Catalogue, akronim HD, 1918–24), koji obuhvaća cijelu nebesku sferu i daje spektralne razrede za 225 300 zvijezda. Katalog je 1949. proširen za 133 783 zvijezde, do broja 359 083. Charles Messier oblikovao je prvi katalog magličastih objekata, Messierov katalog (Catalogues des nébuleuses et des amas d’étoiles, 1774–84), koji sadrži 103 objekta (s kasnijom dopunom do 110 objekata). Frederick William Herschel objavio je tri kataloga novih maglica i zvjezdanih skupova (1786., 1789. i 1802), koje je proširivao njegov sin John Frederick William Herschel. Dansko-irski astronom John Louis Emil Dreyer izradio je Novi opći katalog maglica i zvjezdanih skupova (New General Catalogue of Nebulae and Clusters of Stars, akronim NGC, 1888) kao nadogradnju Herschelovih kataloga, koji obuhvaća 7840 objekata, a čini cjelinu s poslije objavljenim Dodatcima katalogu (Index Catalogue, akronim IC, 1895. i 1908), koji sadržavaju još 5386 objekata. Edward Emerson Barnard izradio je katalog sa 182 tamne maglice, Barnardov katalog tamnih objekata na nebu (Barnard’s Catalogue of Dark Markings in the Sky, 1919); inačica kataloga iz 1927. sadržava 349 tamnih maglica.

Zvjezdani katalozi načinjeni s pomoću teleskopa u svemiru

Od suvremenih zvjezdanih kataloga najopsežniji su Katalog Hipparcos (Hipparcos Catalogue, 1997), s podatcima za položaje 118 218 zvijezda do prividne magnitude m = 12,4, s točnošću od 0,002″, vlastito gibanje zvijezda s točnošću od 0,002″/god., Tychov katalog (Tycho Catalogue, 1997), s manje preciznim podatcima za 1 058 332 zvijezde, i Drugi Tychov katalog (Tycho-2 Catalogue, 2000), s poboljšanim podatcima za 2 539 913 zvijezda. Izrađeni su s pomoću podataka dobivenih mjerenjima astronomskoga satelita Hipparcos (1989–93). Specijalizirani se zvjezdani katalozi izrađuju za dvojne zvijezde, npr. Aitkenov katalog dvojnih zvijezda (Aitken’s Double Star Catalogue, akronim ADS, 1932), za bliske zvijezde, npr. Glieseov katalog bliskih zvijezda (Gliese Catalogue of Nearby Stars, 1957), promjenljive zvijezde, npr. Opći katalog promjenljivih zvijezda (The General Catalog of Variable Stars, akronim GCVS, neprekidno se dopunjava), i dr.

Citiranje:

zvjezdani katalog. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zvjezdani-katalog>.