kaos (grč. χάος: praznina; neomeđenost).
1. U filozofiji, stanje nereda bez oblika, određenosti, sklada i zakona. Staro kozmogonijsko naučavanje u kaosu je tražilo početak svega, a taj je početak shvaćen kao nesklad i neoblikovanost iz kojega je poslije nastao svijet kao sređenost (kozmos). Misao o kaotičnosti kao početku svijeta nalazi se u Anaksagorinoj i Platonovoj filozofiji, po kojoj je kaos bezlična pratvar kojoj je duh dao oblik. Po Anaksagori, iz kaotičnoga prastanja u kojem su prvobitno bile pomiješane homeomerije (istodjelnice) nastao je uređen kozmos posredovanjem uma (νοῦς) koji je stavio u pokret nepokretnu tvar. Davanjem prvobitnog impulsa završena je uloga toga uma i sve se dalje odvija po strogo kauzalnim zakonima. U Platonovoj filozofiji tvar je kaotična masa koja ispunjava prostor, kao slijepa mehanička nužnost samo s pomoću ideja može dobiti oblik (iako pruža stalan otpor idejama). Ta neograničena tvar, koja se ne može spoznati, jest bitak. Takvu shvaćanju kaosa kao bezobličnosti i pune lišenosti suprotstavio se F. Nietzsche, koji u njemu vidi »silu« ili »možnost« (δύναμıς), odn. sâmu »volju za moć«, koja, ishodeći iz čovjeka, sâma oblikuje svijet, a ne da se pasivno uklapa u njegov zadani poredak.
2. U fizici, nepravilno (neperiodično) ponašanje nelinearnih dinamičkih sustava koje je karakterizirano krajnjom ovisnošću o početnim uvjetima. Iako je kaotično gibanje nepravilno, ono je određeno determinističkim jednadžbama gibanja, nasuprot stohastičnim gibanjima koja se odvijaju pod utjecajem šuma. Rješenja determinističkih jednadžbi gibanja kaotična su ako rješenja za vrlo bliske početne uvjete eksponencijalno divergiraju. Kaotična rješenja krajnje su ovisna o stupnju preciznosti računala pri računanju, što također onemogućuje dobivanje determinističkoga rješenja. Ovisno o početnim uvjetima i parametrima koji ga karakteriziraju, sustav se može nalaziti bilo u kaotičnom režimu (načinu ponašanja), koji nije deterministički, bilo u regularnom režimu, koji je deterministički. Ta dva režima ponašanja mogu se međusobno isprepletati. Tipičan primjer kaotičnoga režima i suopstanka između regularnog i kaotičnoga ponašanja daje populacijska jednadžba, a pritom je prijelaz iz regularnosti u kaos karakteriziran tzv. Feigenbaumovim scenarijem. S kaosom je povezana posebna vrsta geometrijskih struktura poznatih kao fraktali, koji su povezani s poopćenjem matematičkoga pojma dimenzije na necjelobrojne vrijednosti. Kaotični sustav ima kaotične atraktore, koji imaju fraktalnu dimenziju. Primjeri kaotičnih sustava javljaju se za gibanje triju nebeskih tijela pod utjecajem međusobnoga gravitacijskog privlačenja (Poincaréov model za problem triju tijela), za nelinearne modele klimatskih procesa (Lorenzov model), za nelinearne oscilatore, za populacijsku jednadžbu, za nelinearne modele živčanoga sustava, za nelinearne ekonomske modele itd. (→ teorija kaosa)