polje u kršu

ilustracija
POLJA U KRŠU, Ličko polje

polje u kršu (također krško polje), dugo i plitko zaravnjeno udubljenje u kršu okruženo brdima ili planinama. Veličine 5 do 400 km², među najvećim je krškim površinskim reljefnim oblicima. Postanak mu je predodređen tektonskim pokretima i lomovima. Najčešće je dno tektonske potoline (depresije); rjeđe nastaje spajanjem krških uvala ili se razvije iz riječne doline. Pretežno nastaje na dodiru propusnih, topljivih vapnenaca, ponegdje i dolomita, te nepropusnih stijena. Oblikovano je vanjskim procesima (korozija, riječna erozija i akumulacija) s pomoću kemijskih i bioloških procesa u vapnencima. U mnogim poljima u kršu izdvajaju se osamljena uzvišenja, humovi, tj. ostatci otpornijih i manje čistih vapnenaca. Dno polja ispunjeno je nepropusnim stijenama. Njime često protječe manja tekućica (ponornica), koja u obliku jednoga ili više izdašnih vrela može izvirati na jednome kraju polja, tj. na mjestu dodira s nepropusnom podlogom. Na drugome kraju polja, na mjestu dodira s vapnencima (ponor), ona otječe u podzemlje. Zbog dotjecanja velike količine vode i riječnoga materijala tijekom hladnije klime u pleistocenu, ponori su se zatrpali pa se pred njima nataložila naplavna ravnica s nepropusnom podlogom (glina, lapor) ili je nastalo povremeno jezero. Smanjenim pritjecanjem vode u kasnijem razdoblju mnogi ponori uspijevaju propustiti svu ili gotovo svu vodu te nastaju suha (bez poplava, tj. bez stalnih ili periodičnih površinskih tokova) ili povremeno plavljena polja u kišnome dijelu godine (tzv. blata, jezera). Odvodnjavanjem suvišne vode tunelima takva polja postaju najvrjednije obradive površine u kršu, često na crvenici. Na rubovima polja razvila su se naselja i položene su prometnice.

Polja u kršu nastala su u mnogim krškim područjima, npr. u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Turskoj, Iranu, Kini, Kubi, Jamajci. U najprostranijem takvom području u Europi, Dinaridima, nalazi se više od 130 polja, najviše u BiH, gdje su ona najveća (Livanjsko, Nevesinjsko, Popovo, Glamočko, Gatačko, Duvanjsko, Mostarsko polje). U Sloveniji su Postojnsko, Planinsko, Cerkniško, Ribniško, Kočevsko polje, u Crnoj Gori Nikšićko, Grahovsko, Njeguško, Cetinjsko polje i dr. Većina ih se pruža u smjeru sjeverozapad–jugoistok.

Prostranija polja u kršu u Hrvatskoj

Ime Površina (km²) Nadmorska visina (m) Područje
Ličko polje 465 565–590 Lika
Imotsko polje 95 (45 km² u Hrvatskoj) 258–283 Dalmacija/Hercegovina
Gacko polje 80 420–460 Lika
Krbavsko polje 67 626–740 Lika
Sinjsko polje 64 295–301 Dalmacija
Ogulinsko polje 63 317–364 Gorski kotar, Lika, Kordun
Petrovo polje 57 260–330 Dalmacija
Dicmo 35 315–319 Dalmacija
Vrgorsko polje 30 25–30 Dalmacija
Kosovo polje 27 235–275 Dalmacija
Ličko polje 24 695–738 Gorski kotar
Plaško polje 21 365–390 Gorski kotar, Lika, Kordun
Kninsko polje 20 220–300 Dalmacija
Grobničko polje 20 293–395 Kvarnersko područje (Rijeka s okolicom)
Rastok 17,7 57–71 Dalmacija/Hercegovina
Lipovo polje 16,6 485–500 Lika
Koreničko polje 10,9 637–662 Lika
Podlapačko polje 9,7 657–680 Lika
Gračačko polje 8,2 544–562 Lika
Lapačko polje 6,8 537–650 Lika
Bijelo polje 6,7 604–640 Krbava

U hrvatskoj je geografskoj i geomorfološkoj literaturi prihvaćen pojam »polje u kršu«. Tim se pojmom upućuje na proces postanka polja, odnosno naglašava značenje unutarnjih, tektonskih pokreta kojima je ono nastalo, te se ne implicira veza između postanka polja i procesa njegova okršavanja. Budući da je krajnji oblik i izgled polja rezultat mnogih vanjskih procesa i čimbenika koji djeluju u kršu, rabi se i pojam »krško polje«. Istraživanja dinarskoga krša pridonijela su prihvaćanju južnoslavenskih termina vezanih uz krš (dolina, uvala, polje, ponor) u međunarodnome geomorfološkom nazivlju. Tako je u značenju »polje u kršu«, pojam »polje« prihvaćen u njegovu neizmijenjenom obliku (npr. Polje de Minde, Poljé de la Nava, Poljé de Comeya, Izeh Polje, Eynif Polje).

Citiranje:
polje u kršu. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 30. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49317>.