STRUKE:

kontinuitet

kontinuitet (njem. Kontinuität < kasnolat. continuitas: nastavnost, neprekidnost).

1. Produljivanje bez prekida u prostoru, vremenu, zbivanju ili smislenom pokretu; slijed, neprekinutost, postojanost, stalnost (povijesni, logički, pripovjedački, biološki kontinuitet).

2. U fizici, jednadžba kontinuiteta izražava zakon o neuništivosti materije: promjena gustoće u nekoj točki uvijek je praćena strujanjem tvari iz te točke ili prema njoj. Stoga je ukupna promjena količine tvari u nekom sustavu upravo jednaka količini tvari koja je u sustav ušla ili iz njega izašla. U elektrodinamici, jednadžba kontinuiteta izražava na analogan način zakon o neuništivosti električnoga naboja. Poznata je kao Bernoullijeva jednadžba, kojom se iskazuje da je ukupni zbroj tlakova u tekućini koja struji jednaka statičkomu tlaku u tekućini koja miruje (Venturijev princip).

3. U matematici → neprekidnost

kontinuitet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32930>.