kontinuitet (njem. Kontinuität < kasnolat. continuitas: nastavnost, neprekidnost).
1. Postupna promjena ili razvoj bez prekida, velikih skokova ili odstupanja u prostoru, vremenu, zbivanju; slijed, neprekinutost, postojanost, stalnost (povijesni, logički, pripovjedački, biološki kontinuitet). Suprotno: diskontinuitet.
2. U fizici, jednadžba kontinuiteta izražava da je protok fluida stalan i da je brzina strujanja veća što je uža cijev kroz koju fluid struji.
3. U matematici neprekidnost, svojstvo neprekidne funkcije.