STRUKE:

disperzija

ilustracija
DISPERZIJA, svjetlosti kroz prizmu – 1. bijela svjetlost, 2. spektar, od crvenog (a) do ljubičastog (b), 3. zastor

disperzija (lat. dispersio: rasap, raspršenje, rasipanje).

1. U fizici, razlaganje složene (npr. bijele) svjetlosti na boje zbog ovisnosti indeksa loma o valnoj duljini svjetlosti koje nastaje prilikom refrakcije, ogiba, totalne refleksije i dr. Zračenje veće valne duljine (npr. crveno) lomi se slabije od onog s kraćom valnom duljinom (npr. ljubičasto), jer je indeks loma obrnuto razmjeran valnoj duljini. (→ abbeov broj; optika).

2. U kemiji, raspršenje čestica jedne tvari u drugoj, dvofazni sustav koji se sastoji od vrlo sitnih čestica jedne faze (disperzna faza) fino raspršenih u drugoj, kontinuiranoj fazi (disperzno sredstvo). Prema veličini čestica disperzne faze razlikuju se grube, koloidne i molekularne disperzije. Moguće su disperzije čvrstih čestica u plinu (aerosol, npr. prašina, dim), u kapljevini (suspenzija, otopina) i u krutini (npr. čestice čađe u gumi); disperzija kapljevine u plinu (aerosol, npr. magla) i u kapljevini (emulzija, npr. mlijeko); disperzija plina u kapljevini (pjena) i u krutini (tzv. čvrsta pjena, npr. pjenasti polistiren).

3. U matematici, u teoriji vjerojatnosti i teoriji pogrešaka disperzija slučajne veličine (znak s²), veličina koja brojčano opisuje varijabilnost (raspršenje) podataka, definirana kao srednja vrijednosti slučajne veličine od njezine srednje vrijednosti (matematičkoga očekivanja).

s² = 1/(n – 1) ∑ (xi – x)², gdje su x1, x2, … xn pojedini elementi skupa koji sadrži je n elemenata. (→ standardna devijacija; varijanca).

disperzija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15435>.