STRUKE:

električno polje

ilustracija
ELEKTRIČNO POLJE, presjek kroz polje dvaju istoimenih naboja

električno polje, prostor u kojem na električne naboje djeluju mehaničke sile. Veličina koja opisuje jakost djelovanja električnoga polja na električne naboje naziva se jakost električnoga polja i označuje se slovom E. To je vektorska veličina kojoj je iznos jednak sili F proizvedenoj na pozitivni jedinični naboj, a njezin se smjer podudara sa smjerom sile. Prema tome: E = F/Q, a jedinica kojom se mjeri jakost električnoga polja je V/m (volt po metru). Nasuprot teoriji međusobnoga djelovanja električnih naboja na udaljenosti, Michael Faraday je uvođenjem pojma električnoga polja postavio novu teoriju djelovanja u blizini.

Električno polje može se predočiti električnim silnicama: krivuljama kojima tangente u svakoj točki krivulje pokazuju smjer jakosti polja; gustoća je silnica na svakome mjestu razmjerna iznosu jakosti polja. Električne silnice u elektrostatskome polju izlaze iz pozitivno nabijenih tijela, a poniru na negativno nabijena tijela. U elektrostatskim prilikama unutar vodljivoga (npr. metalnog) tijela nema električnoga polja, a naboji se zadržavaju samo na njegovoj površini, gdje miruju. Kada električni naboji miruju ili se gibaju jednolikom brzinom, električno se polje promatra zasebno i neovisno o magnetnom polju. No ako se električno i magnetsko polje mijenjaju, onda se moraju promatrati zajedno kao elektromagnetsko polje. Klasičnu teoriju elektromagnetskih polja postavio je James Clerk Maxwell. (→ elektromagnetizam; elektrostatika)

električno polje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17595>.