kenozoik (keno- + -zoik), u geološkoj kronologiji Zemlje, najmlađa era fanerozoika, nakon mezozoika. Započinje prije oko 66 milijuna godina iridijskom anomalijom uzrokovanom padom asteroida na području današnjega poluotoka Yucatána u Meksičkom zaljevu i posljedičnim masovnim izumiranjem (→ kronostratigrafija). Podijeljen je na periode paleogen, neogen i kvartar.
Tijekom kenozoika nastavila se fragmentacija kontinentalnih masa i njihovo kretanje prema današnjoj poziciji. Grenland se počeo odvajati od Europe, poslije i od Sjeverne Amerike te je sredinom paleogena (u eocenu) došlo do prekida posljednjega kopnenog mosta između Europe i Sjeverne Amerike. Antarktika i Australija su se, kao i Indija i Afrika, također razdvojile. Južna Amerika kretala se prema sjeveru i do formiranja kopnenog mosta sa Sjevernom Amerikom došlo je u drugoj polovici neogena (tijekom srednjega pliocena). Kretanje Afrike i Indije prema sjeveru i podvlačenje pod Europu i Aziju dovelo je do formiranja velikoga Alpsko-Himalajskoga planinskog sustava. Sredinom paleogena (početak eocena) došlo je do kratkotrajnoga snažnog zatopljenja, na koje se nadovezalo postupno zahladnjenje s kulminacijom u kvartaru. Kratkotrajno zatopljenje javilo se i u neogenu (početkom srednjega miocena).
Krednim masovnom izumiranjem i nestankom amonita i većine belemnita ribe su dominirale među neritičkom i pelagičkom faunom. Velik dio faune činili su glavonošci, rakovi, mekušci i crvi. U eocenu su se pojavili prvi delfini i kitovi. Nestankom velikih gmazova razvile su se na kopnu mnoge nove vrste sisavaca i ptica. Tijekom neogena razvili su se moderni sisavci i cvjetno bilje te trave što je dovelo do evolucije dugonogih biljojeda kao što su konji i dr.
