eterična ulja (latinski Aetherolea), smjese hlapljivih lipofilnih tvari jaka i posebna, većinom ugodna mirisa, koje se nalaze u biljkama ili su dobivene izolacijom iz biljaka ili biljnih dijelova. Sposobnost stvaranja eteričnog ulja nije općenito raširena u biljnom svijetu, već su aromatične biljke one koje stvaraju eterična ulja kao sekundarne metabolite u citoplazmi ili u pojedinim organelama. Različiti dijelovi biljaka daju eterična ulja različita kemijskog sastava. Primjerice, iz listova gorke naranče Citrus aurantium var. amara dobiva se eterično ulje narančina lista (Aurantii foliorum aetheroleum ili Oleum Petitgrain), dok se iz usplođa plodova dobiva eterično ulje usplođa gorke naranče (Aurantii amari aetheroleum), a cvjetovi daju dragocjeno eterično ulje narančina cvijeta (Aurantii floris aetheroleum ili Oleum Neroli). U biljnim dijelovima sadržaj eteričnog ulja često ne prelazi 1%.
Danas je poznato približno 3000 različitih eteričnih ulja, a njih 300-tinjak ima komercijalni značaj. U nekih eteričnih ulja jedan od sastojaka može biti zastupljen u vrlo visokoj koncentraciji tako da određuje opća svojstva eteričnog ulja pa se po njem biljna vrsta svrstava u određeni kemotip. U širem se smislu kemotip odnosi na razlike u kemijskom sastavu biljaka iste vrste u izdvojenim zajednicama, koje se ne mogu objasniti pripadnošću drukčijim podvrstama, varijetetima i formama. Primjerice, ovisno o kemotipu ružmarina ili majčine dušice postoji nekoliko vrsta eteričnih ulja različita farmakološkog djelovanja. Varijabilnost u sastavu eteričnih ulja može biti vezana uz određeni genotip, razvojni stadij biljke, vegetacijsko razdoblje u kojem je prikupljen biljni materijal te može biti posljedica klimatskih i ekoloških čimbenika na lokacijama sabiranja.
Eterična ulja jasno se razlikuju od masnih ulja (Olea pinguia) i masnih biljnih ulja (Olea herbaria) koja su uglavnom tekući triacilgliceroli iz skupine lipida, odnosno triesteri alkohola glicerola i viših masnih kiselina što se dobivaju prešanjem (tiještenjem) ili ekstrakcijom iz sjemenki ili plodova. Temeljna (bazna) ulja masna su biljna ulja koja sadržavaju esencijalne masne kiseline kao i vitamine, a rabe se za njegu i pri masaži lica i tijela te za razrjeđivanje eteričnih ulja. Najčešća su bazna ulja bademovo, sezamovo, suncokretovo, kokosovo, lješnjakovo, avokadovo, ulje marelice, ulje pšeničnih klica, makadamije, argana te jojobe.
Fizikalno-kemijska svojstva i kemijski sastav eteričnih ulja
Svježe izolirana čista eterična ulja bezbojne su ili blijedožućkaste tekućine, rijetkost su obojena eterična ulja poput kamiličina (Matricariae aetheroleum) koje je plavo zbog seskviterpena kamazulena, eterično ulje paprene metvice (Menthae piperitae aetheroleum) je blijedozeleno, a eterično ulje cvijeta klinčića (Caryophylli aetheroleum) crvenosmeđe. U vodi su netopljiva ili teško topljiva, dobro se otapaju u alkoholu, benzenu, benzinu, glicerolu i kloroformu. Niske su viskoznosti. Eterična ulja uglavnom imaju manju gustoću od vode i stoga plutaju na njezinoj površini, a samo neka su gušća, kao što je eterično ulje klinčića. Određivanje relativne gustoće, optičke aktivnosti i vrijednosti indeksa loma svjetlosti rabe se kao pokazatelj čistoće i kakvoće eteričnih ulja. Duljom izloženošću zraku i svjetlosti eterična ulja kemijski se mijenjaju, pa se čuvaju u tamnim, do vrha napunjenim staklenim (1 do 5 L) ili aluminijskim (1 do 100 L) spremnicima kako bi se očuvala njihova kemijska svojstva. Spremnici moraju biti hermetički zatvoreni i skladišteni na suhom, tamnome mjestu, na temperaturama do 20 °C. Instrumentalna analitička tehnika koja se često rabi za kvalitativnu i kvantitativnu analizu eteričnih ulja jest plinska kromatografija spregnuta s tandemnom spektrometrijom masa (GC-MS/MS), a objedinjuje plinsku kromatografiju i spektrometriju masa.
Čista eterična ulja pripadaju skupini prirodnih složenih tvari te se u Hrvatskoj i EU-u smatraju kemikalijama. Utvrđeno je više od 500 različitih kemijskih sastojaka u sastavu eteričnih ulja. Sastojci eteričnih ulja dijele se u dvije skupine na temelju biosintetskog puta, a to su daleko najčešći terpenski spojevi (monoterpeni, seskviterpeni, diterpeni i triterpeni i terpenoidi) i u manjoj mjeri fenilpropanski derivati, prirodni organski spojevi koji sadržavaju fenilni prsten (–C6H5) s jednim bočnim propanskim lancem, a mogu biti aldehidi, fenoli, fenileteri te spojevi sa skraćenim ili eliminiranim bočnim lancem, primjerice fenilkarboksilne kiseline, jednostavni fenoli kao i kumarini. Od ostalih spojeva prisutni su lančani ugljikovodici (n-heptan) i njihovi derivati s kisikom. U manjem broju eteričnih ulja prisutni su spojevi sa sumporom (crveni i bijeli luk), dušikom (derivati 2-aminobenzojeve kiseline i indol u eteričnom ulju cvijeta naranče ili jasmina) te dušikom i sumporom (hren, gorušica, kupus, repa). U eteričnom ulju komorača (Foeniculi aetheroleum) i anisovu eteričnom ulju (Anisi aetheroleum) hlađenjem se mogu izlučiti čvrste sastavnice poput anetola, a iz ružina eterična ulja (Rosae aetheroleum) u čvrstu frakciju izlučuju se stearopteni, aterpenski parafinu slični ugljikovodici s 15 do 30 ugljikovih atoma. Deterpeniranom eteričnom ulju djelomično su ili potpuno uklonjeni monoterpenski ugljikovodici, deterpeniranom i deseskviterpeniranom eteričnom ulju uklonjeni su (djelomično ili potpuno) monoterpenski i seskviterpenski ugljikovodici, rektificirano eterično ulje podvrgnuto je rektifikaciji kako bi konačni proizvod bio obogaćen ili osiromašen određenim spojevima, a eteričnom ulju x-free uklonjen je jedan specifični sastojak rektifikacijom ili nekim drugim postupkom.
Izolacija eteričnih ulja
Dobivaju se iz, uglavnom svježeg, biljnog materijala: 1. prešanjem ili tiještenjem (osobito agruma) pri čem se dobiveno eterično ulje sastoji od hlapljivih i nehlapljivih sastojaka, 2. destilacijom i 3. ekstrakcijom na temelju različite topljivosti u organskim otapalima. Destilacija s pomoću vode (vodena destilacija) temelji se na izravnom kontaktu usitnjenoga biljnog materijala i vode na temperaturi vrenja, dok pri destilaciji s pomoću vodene pare (vodenoparna destilacija i parna destilacija) biljni materijal nije u izravnom doticaju s vodom već sa zasićenom vodenom parom. Za razliku od vodenoparne destilacije gdje se usitnjeni biljni materijal nalazi na rešetki unutar kotla, odignutoj od dna, na kojem je voda koja se zagrijava a nastala vodena para prolazi kroz biljni materijal, kod parne destilacije proces se odvija u dva kotla, u jednom se stvara vodena para (generator vodene pare), a u drugom se nalazi biljni materijal. Destilacija se može provoditi bez dodatka vode ili vodene pare uz zagrijavanje te u odsutnosti kisika iz zraka (suha destilacija). U industrijskim se pogonima najčešće rabi parna destilacija, pri čem je kotao u kojem se stvara vodena para odvojen od kotla koji sadržava biljni materijal. Kad vodena para zagrijava biljni materijal, eterično ulje oslobađa se iz biljnih stanica i isparava tvoreći smjesu s vodenom parom koja zatim prolazi kroz cijev hlađenu vodom gdje se kondenzira i kapa u posebnu posudu u kojoj se, zbog razlika u gustoći, eterično ulje razdvaja od vode. Eterično ulje najčešće pliva na površini vode, ali se katkad skuplja i na dnu. Rezultat su takve destilacije čisto, prirodno i izvorno eterično ulje i hidrolat. Osim hidrolata, sporedni su proizvodi destilacije rezidualne otpadne vode i rezidualni biljni materijal (komina).
Ekstrakcijom s pomoću hlapljivih otapala (eterom, alkoholom, benzenom i dr.) dobivaju se biljni ekstrakti odnosno tekuće tinkture, a nakon odstranjivanja otapala suhi biljni ekstrakti. Organska otapala kao što su heksan i benzen rabe se pri ekstrakciji eteričnih ulja za dobivanje konkreta i apsoluta. Konkreti nastaju prvom ekstrakcijom (primjerice s heksanom) i osim aromatičnih tvari sadrže npr. voskove. Aromatične se tvari u drugom koraku iz heksana ekstrahiraju uz alkohol koji se ukloni destilacijom, a mirisna smjesa tvari koja ostaje naziva se apsolut. Sastav apsoluta drukčijeg je sastava od eteričnih ulja dobivenih destilacijom zbog gubitka hlapljivih sastavnica eteričnog ulja pri otparavanju organskog otapala i mogućnosti onečišćenja konačnog produkta organskim otapalima. Apsoluti koji nastaju ekstrakcijom s pomoću superkritičnih fluida, primjerice ugljikova dioksida u superkritičnom stanju, nazivaju se CO2 apsoluti i vrlo su cijenjeni. Rezinoidi su hlapljivi spojevi koji se dobivaju na jednak način kao i konkreti, a od njih ih razlikuje to što se umjesto iz svježega dobivaju iz suhoga biljnog materijala. Ekstrakcijom s pomoću nehlapljivih otapala, osobito s masnim uljima, glicerolom, mastima i voskovima, postupkom poznatim pod nazivom anfleraž (francuski enfleurage) dobivaju se uljni macerati, pomade i dr. Postupci ekstrakcije provode se različitim metodama iscrpljivanja aktivnih tvari iz biljnih droga, primjerice maceracijom tako što se čvrsti usitnjeni materijal potapa u otapalo onoliko dana koliko je propisano ili kao perkolacija koja se odvija tako što kroz nepokretan sloj čvrstog materijala kontinuirano protječe otapalo. Ekstrakcija je moguća uz primjenu ili bez primjene topline. U novije doba, ekstrakcija se može odvijati s pomoću ugljikova dioksida u superkritičnom stanju, s pomoću ultrazvuka, mikrovalovima i dr.
U farmaceutskoj industriji, eterična ulja rabe se za izradbu mnogobrojnih galenskih ljekovitih oblika koji se nalaze u monografijama farmakopeja. U prehrambenoj industriji rabe se kao začini, često kao esencije, etanolne otopine eteričnih ulja koje služe za poboljšanje okusa i mirisa ili kao sirovine za proizvodnju aroma ili dodataka prehrani. Rabe se također u duhanskoj, kozmetičkoj industriji i aromaterapiji.
