oscilacije (kasnolatinski oscillatio: njihanje).
1. Općenito: kolebanja, nestalnost (oscilacije tečaja, oscilacije temperature).
2. Zbivanje kod kojega se neki fizikalni sustav ili neka pojava nakon promjene vraća u početno, ravnotežno stanje. Najčešće ga opisuju: frekvencija, broj oscilacija u nekom vremenu, period, vrijeme trajanja jedne oscilacije, amplituda, najveće odstupanje od ravnotežnoga stanja, faktor dobrote, mjera prigušenja oscilatora. Za oscilacije npr. žice, štapa i membrane ili za periodične promjene npr. električne struje ili električnoga napona rabi se pojam titranje, a za oscilacije mehaničkoga sustava s malim amplitudama vibracije. Širenjem oscilacija u prostoru nastaju valovi (elektromagnetski, morski, zvučni). Oscilator je fizikalni sustav u kojem jedna ili više fizikalnih veličina osciliraju oko početnoga položaja, a osciloskop je mjerni uređaj koji omogućuje promatranje međusobne ovisnosti dvaju signala na zaslonu katodne cijevi. – U geofizici, oscilacije tla su potresi, a oscilacije razine površine mora ili jezera seši.
