prizma (kasnolat. prisma < grč. πρίσμα, od πρίειν: piliti, rezati).
1. Geometrijsko tijelo, poliedar što ga omeđuju dva sukladna višekuta (baze) koji leže u paralelnim ravninama i paralelogrami što spajaju paralelne stranice baza (pobočke). Pobočke čine pobočje prizme. Ako su baze prizme trokuti, četverokuti, peterokuti, n-terokuti, prizma je trostrana, četverostrana, peterostrana, n-terostrana. Ako su baze i pobočke prizme kvadrati, prizma je kocka. Prizma je uspravna kada su sve pobočke pravokutnici, inače je kosa. Visina prizme jednaka je udaljenosti između ravnina u kojima leže baze. Volumen prizme izračunava se po formuli V = B · v, gdje je B ploština baze, a v visina prizme. Volumen prizme je tri puta veći od volumena piramide koja ima jednaku bazu i visinu. Oplošje prizme izračunava se po formuli O = 2B + P, gdje je P ploština pobočja, tj. zbroj ploština svih pobočaka.
2. U optici, optička prizma.
