saponini (prema lat. sapo, genitiv saponis: sapun), triterpenski ili steroidni glikozidi sastavljeni od šećernih jedinica vezanih na sapogenin (aglikon steroidne ili triterpenske strukture). Rašireni su u mnogobrojnim biljkama, a mogu ih sintetizirati i neki morski organizmi poput trpova, zvjezdača i ježinaca. Imaju svojstva nalik na deterdžente, lako stvaraju pjenu u vodi i smanjuju površinsku napetost vode. Neke biljke koje u staničnom soku sadržavaju saponine u prošlosti su se rabile kao sapuni, primjerice ljekovita sapunika (Saponaria officinalis), američka sapunika ili kvilaja (Quillaja saponaria), divlji kesten (Aesculus hippocastanum). U farmaceutskoj se industriji saponini rabe za izradbu sirupa protiv kašlja te za sintezu steroidnih spojeva, primjerice progesterona. U prehrambenoj industriji rabe se u proizvodnji pjenušavih pića, a u kozmetičkoj industriji u proizvodnji šampona i losiona.
Prema strukturi aglikona, saponini se dijele na triterpenske i steroidne. Triterpenski saponini rašireni su u dvosupnicama, osobito u porodicama karanfila (Caryophyllaceae), u vrstama roda krestušaca (Polygalaceae), jaglaca (Primulaceae) i drugima. Steroidni saponini topljiviji su u vodi od triterpenskih, a rašireni su pretežno u jednosupnicama, i to u porodicama bljušteva (Dioscoreaceae), ljiljana (Liliaceae), u vrstama rodova dioskoreja (Dioscorea), tetivika (Smilax), agava (Agave), juka (Yucca), a od dvosupnica steroidne saponine sadržavaju samo rodovi naprstak (Digitalis) i piskavica (Trigonella). Šećeri vezani na aglikon mogu biti glukoza, galaktoza, ksiloza, arabinoza, ramnoza, fukoza i riboza. Monodezmički saponini imaju šećere povezane samo s jednom hidroksilnom skupinom aglikona, obično na položaju C-3 (ugljikovu atomu na položaju 3) sapogenina. Didezmički saponini imaju šećere povezane s dodatnom funkcijskom skupinom aglikona, na položaju C-26 u steroidnih saponina, ili na položaju C-28 u triterpenskih saponina. Tridezmički saponini imaju šećere povezane s tri funkcijske skupine aglikona te su izrazito rijetki. Zbog svojih hemolitičkih svojstava i učinaka na smanjivanje površinske napetosti, steroidni alkaloidi ponekad se ubrajaju u saponine. Nastaju u nekim biljkama ugradnjom atoma dušika u steroidnu jezgru. Primjer je takvoga spoja solanin, a nalazi se u krumpiru, patlidžanu i rajčicama te drugim biljkama iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Konzumiranje proklijala krumpira može uzrokovati trovanje solaninom.
Njemački kemičar Leopold Gmelin uveo je potkraj XIX. st. naziv saponin u organsku kemiju. Otkrićem golemog potencijala tih spojeva, najviše zbog povoljnih bioloških i farmakoloških svojstava, zanimanje za njih raste u XX. st. te su do 1987. identificirane kemijske strukture više od 350 sapogenina i 750 triterpenskih glikozida. Nadražuju sluznicu želuca i izazivaju pojačano lučenje sekreta, osobito bronhijalnoga. U većim koncentracijama djeluju kao emetici, a u manjima kao ekspektoransi. Otrovni su za ribe, zmije i gmazove. Ne resorbiraju se iz probavnog sustava, ali parenteralno izazivaju opasnu hemolizu. Neke su biljne droge koje sadržavaju saponine korijen ljekovite sapunike (Saponariae rubrae radix), korijen bijele sapunike (Saponariae alba radix), bršljanov list (Hederae folium), kilavičina zelen (Herniariae herba), centelina zelen (Centellae asiaticae herba), jaglačev korijen (Primulae radix), sladićev korijen (Glycyrrhizae radix), ginsengov korijen (Ginseng radix). Saponini se nalaze u svakodnevnim prehrambenim namirnicama poput soje, graha, graška, boba, leće, zobi, špinata, šparoga, šećerne repe, luka, češnjaka, krumpira, batata, paprike, rajčice. Često se povezuju s gorkim okusom hrane, iako neki saponini mogu pridonositi slatkom okusu. Za razliku od opasne intravenske primjene koja dovodi do hemolize, toksičnost saponina unesenih hranom vrlo je niska. Saponini izolirani iz kore kvilaje rabe se kao adjuvansi, tvari koje se dodaju cjepivima kako bi se pojačao imunološki odgovor na antigen, primjerice jednoj vrsti humanog cjepiva protiv herpesa zostera i cjepivima za primjenu u životinja.
