teorija elastičnosti, grana fizike koja proučava naprezanja, deformacije i veze između naprezanja i deformacija krutoga tijela kada na njega djeluje vanjska sila, pretpostavljajući da je tvar unutar volumena tijela kontinuirani medij. Primjenjuje se u tehničkoj mehanici. Matematičkim oblikovanjem teorije elastičnosti bavili su se: Thomas Young (Youngov modul elastičnosti), Augustin-Louis Cauchy (Cauchyjev tenzor naprezanja), Sophie Germain (matematički opis elastične površine), Gabriel Lamé (Laméove jednadžbe deformacije), Nikoloz Mushelišvili (općenita formulacija Caucyjevih integrala za inženjerske proračune čvrstoće), i dr. Stjepan Prokofjevič Timošenko napisao je uspješan udžbenik Teorija elastičnosti (Theory of Elasticity, 1934., koautor američki profesor primijenjene mehanike James Norman Goodier).