TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Gorski kotar

ilustracija
GORSKI KOTAR, krajolik u okolici Mrzlih Vodica
ilustracija1ilustracija2

Gorski kotar, planinski kraj u zaleđu Riječkoga zaljeva. U širem smislu uključuje prijelaznu Ogulinsko-plaščansku udolinu te obuhvaća 2130 km² i 42 800 st. U užem smislu (bez udoline) obuhvaća 1270 km² i 23 000 st. Veći je dio Gorskoga kotara u Primorsko-goranskoj, a manji, Ogulinsko-plaščanski dio u Karlovačkoj županiji. Od Slovenije na sjeverozapadu odvojen je dolinama rijekâ Čabranke i Kupe. Na istoku postupno prelazi u niže krške ravnjake oko Ogulina, a na jugoistoku se veže s Likom. Gorski kotar je visoki krški ravnjak, s kojega se uzdižu masivi Risnjaka (1528 m; nacionalni park od 1953), Snježnika (1505 m), Drgomalja (1154 m), Bitoraja (1386 m) i dr. Mnogobrojne su špilje: Đulin ponor – Medvedica (16 396 m; Ogulin), Izvor Gojačke Dobre (2160 m; Gojak), Vele vode (1495 m; Crni Lug), Lokvarka ili Lipa (1179 m; Lokve), Hajdova hiža (1188 m; Guče Selo) i dr. te jame: Stupina jama (413 m; Lič), Kicljeva jama (285 m; Ravna Gora), Ponor pod Kosicom (207 m; Skrad). U dolomitima i u području nepropusnih stijena nalaze se manja polja (Ličko, Lokvarsko, Delničko, Mrkopaljsko i dr.). Akumulacijska jezera (Lokvarsko i Bajer) sastavni su dio goransko-vinodolskog energetskog sustava HE Vinodol. Klima je planinska; prosječna srpanjska temperatura na 400 do 500 m visine iznosi 18 °C, a siječanjska –2 °C; godišnja količina padalina 2500 do 3000 mm. Gorski kotar ističe se bogatstvom šuma (oko 60% površine; bukva, jela, bor). Stanovništvo se bavi poljoprivredom (uzgoj krumpira, kupusa, povrća, voća, goveda, ovaca, svinja), šumarstvom i lovstvom. Tijekom vladavine Zrinskih u XVII. st. postojala je željezarska manufaktura, tzv. fužinarstvo (vađenje i preradba željezne rude) i otvorile su se prve pilane. Šumarstvo i drvna industrija i danas su najvažnije djelatnosti (pilane u Čabru, Delnicama, Fužinama, Lokvama, Ogulinu, Ravnoj Gori, Vrbovskom, Vratima i dr.). Dio stanovnika zaposlen je u metalnoj i građevinskoj industriji. U Gorskom kotaru Dinaridi su najuži, pa kraj ima dobar prometni položaj (tzv. hrvatski prometni prag). U XVIII. i XIX. st. područje je bilo dio kombiniranoga podunavsko-sjevernojadranskoga prometnog sustava kojim se roba (drvo, poljoprivredni proizvodi) do Karlovca prevozila Savom i Kupom, a dalje prema moru makadamskim cestama (Karolinskom cestom preko Vrbovskog i Fužina te Jozefinskom cestom preko Josipdola). Do izgradnje željezničke pruge Zagreb–Karlovac–Rijeka 1873. i Ličke željezničke pruge 1914. stanovnici koji su živjeli uz ceste bavili su se prijevozom robe zapregom (tzv. kirijašenjem). Ceste i željeznica omogućile su razvoj turizma od 1920-ih; utemeljen je na prirodnim atrakcijama (nacionalni park Risnjak, strogi rezervat Bijele i Samarske stijene, Bjelolasica, Kamačnik, špilja Lokvarka, Lokvarsko jezero i dr.). Turistička su središta (zimovališta i ljetovališta): Delnice, Skrad, Lokve, Fužine, Čabar, Platak, Brod na Kupi i dr. Glavna su naselja Ogulin (8216 st., 2011), Delnice (4379 st.), Ravna Gora (1709 st.), Vrbovsko (1673 st.), Plaški (1281 st.), Josipdol (879 st.), Mrkopalj (755 st.), Skrad (694 st.), Fužine (685 st.), Lokve (584 st.), Čabar (412 st.) i Brod Moravice (358 st.).

Citiranje:
Gorski kotar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 5. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22783>.