STRUKE:

gibanje

ilustracija
GIBANJE, 1. translacija, 2. rotacija, 3. kotrljanje; v je brzina a ω kutna brzina

gibanje.

1. U mehanici, promjena položaja materijalne točke ili promjena položaja ili orijentacije krutoga tijela u odnosu na neki referentni sustav. Dvije su osnovne vrste gibanja: translacija (mijenjanje položaja bez promjene orijentacije) i rotacija (vrtnja tijela, tj. mijenjanje orijentacije bez promjene položaja). Realna gibanja većinom su kombinacija translacije i rotacije, npr. kotrljanje.

Najjednostavnija gibanja su: jednoliko gibanje po pravcu, jednoliko ubrzano gibanje po pravcu, jednoliko kružno gibanje, jednoliko ubrzano kružno gibanje i dr. Složenija gibanja su: titranje, Brownovo gibanje, širenje valova i dr.

Veličine kojima se opisuje gibanje su: brzina, kutna brzina, ubrzanje, kutna akceleracija, kinetička energija, količina gibanja, kutna količina gibanja, inercija, moment inercije i dr. Te veličine povezuju Newtonovi zakoni i jednadžbe gibanja.

Brzine svih gibanja relativne su, ovise o odabiru referentnoga sustava. Tijelo u nekom sustavu miruje ako se giba jednakom brzinom i kutnom brzinom kao taj sustav. Na primjer sa stajališta promatrača na Zemlji, tijelo na površini Zemlje može mirovati, a sa stajališta promatrača izvan Zemlje, na površini Zemlje nema mirovanja jer se Zemlja vrti oko svoje osi i kruži oko Sunca.

Gibanje tijela brzinom bliskom brzini svjetlosti opisuje se s pomoću teorije relativnosti, a gibanje mikroskopski sitnih tijela (poput elektrona) opisuje se s pomoću kvantne mehanike. (→ dinamika; mehanika)

2. U filozofiji se termin gibanje kao sinonim za promjenu javlja već u Grka. U Aristotelovoj se ontologiji gibanje (grč. ϰίνησıς) razumije kao prijelaz iz mogućnosti (potencijalnosti) u zbiljnost (aktualnost). Skolastika je gibanje (motus) načinila jednim od središnjih pojmova metafizičkih spekulacija: dokaz Božje opstojnosti iz gibanja (»ex motu«) počiva na pretpostavci da je u svijetu sve gibano i da zbog toga mora postojati uzrok gibanja koji sam nije giban, tzv. negibljivo kretalo, a to je Bog. Hegel je shvatio gibanje kao jedinstvo proturječja (kontinuiteta i diskontinuiteta, kao postojanje i nepostojanje na jednome mjestu). Gibanje je uvijek u odnosu na nešto, tj. u odnosu na neku fiksnu mirujuću točku koja, promatrana s druge točke, uopće nije mirujuća, pa je zato gibanje uvijek relativno. Apsolutno gibanje, kako naučava teorija relativnosti, postoji samo u odnosu na zamišljenu mirujuću točku u kozmosu.

gibanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21923>.