struka(e):

tlak.

1. Skalarna fizikalna veličina (znak p) koja opisuje djelovanje sile na površinu, definirana količnikom komponentne sile F, koja djeluje okomito na površinu ploštine S, dakle p = F/S. Mjerna jedinica tlaka jest paskal (znak Pa). Osim paskala može se rabiti i mjerna jedinica tlaka bar (1 bar = 105 Pa). Stare jedinice tlaka bile su tehnička atmosfera, znak at (1 at = 98 066,5 Pa); normalna ili fizikalna atmosfera, znak atm (1 atm = 101 325 Pa); milimetar stupca žive, znak mmHg, ili tor (1 mmHg = 1 tor = 133,322 Pa); milimetar stupca vode, znak mmH2O (1 mmH2O = 9,806 649 Pa).

Tlak se može mjeriti kao apsolutni ili kao relativni, prema tomu uzima li se za nultu vrijednost vakuum ili atmosferski tlak. Relativni tlak koji je manji od atmosferskoga naziva se negativni tlak. Instrumenti za mjerenje tlaka su barometar, manometar i vakuummetar.

Hidrostatski tlak je tlak mirnoga fluida, uzrokovan njegovom težinom. Ovisi o gustoći fluida ρ, dubini h na kojoj se tlak mjeri i gravitacijskom ubrzanju g, dakle p = ρgh, a ne ovisi o smjeru u kojem se mjeri.

Hidraulički tlak djeluje na fluid izvana, a u fluidu se, prema Pascalovu zakonu, prenosi jednako u svim smjerovima i u cijelom volumenu fluida je konstantan.

Dinamički tlak pojavljuje se u fluidu koji struji, ovisi o o gustoći fluida ρ i njegovoj brzini strujanja v, dakle: pd = 1/2 ρ v², a povezanost sa statičkim tlakom opisuje Bernoullijeva jednadžba.

Kohezijski tlak pojavljuje se samo na slobodnoj površini tekućine, rezultat je djelovanja kohezije.

Tlak plina uzrokovan je udarcima molekula plina u određenom vremenu na površinu stijenke posude koja zatvara plin. Taj je tlak to veći što je viša temperatura T, a manji volumen V određene količine n plina p = (nRV)/T, gdje je R plinska konstanta idealnoga plina.

Parcijalni tlak (udjelni tlak) je tlak pojedinih komponenata u smjesi plinova (→ dalton, john).

Atmosferski tlak uzrokovan je težinom zraka i određen težinom stupca zraka nad površinom. Opada s visinom.

Standardni atmosferski tlak (znak p0) je tlak zraka mjeren na razini mora, tj. na nadmorskoj visini 0 m, pri temperaturi zraka 0 °C i iznosi 101 325 Pa.

Nadtlak je razlika vrijednosti tlaka nekog plina i atmosferskoga tlaka kad je tlak plina veći od atmosferskoga tlaka. Podtlak je razlika vrijednosti atmosferskoga tlaka i tlaka nekog plina kad je tlak plina manji od atmosferskoga tlaka.

Vjetreni tlak jednak je vrijednosti sile (tj. vrijednosti okomite komponente sile) podijeljenoj s ploštinom površine na koju vjetar djeluje. Razmjeran je kvadratu brzine vjetra i gustoći zraka.

Radijacijski tlak uzrokovan je padanjem svjetlosti ili drugog elektromagnetskog zračenja na neku površinu.

2. U medicini → krvni tlak

Citiranje:

tlak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tlak>.