STRUKE:

valna teorija

valna teorija, grana klasične mehanike i elektromagnetizma, podloga moderne fizikalne optike i nanofizike te nanotehnologije, kao i klasična sastavnica za fenomenologiju kvantne fizike i pitanja dualnosti kvantne mehanike. U valnu teoriju ubrajaju se valna jednadžba za transverzalne valove kao i za longitudinalne valove u plinovima i tekućinama, zatim Maxwellove jednažbe (→ maxwell, james clerk) ujedinjenog elektromagnetskoga polja te stvaranja i širenja elektromagnetskih valova u vakuumu kao i primjene tih jednadžbi (radiovalovi, mikrovalna tehnika, toplinsko zračenje, svjetlost, rendgensko i gama-zračenje). Povijesno je valnu teoriju utemeljio Christiaan Huygens (1690), a velik su doprinos dali Augustin Fresnel i Robert Hooke. Prema Huygensu, svijetleća točka pobudi (potrese) sredstvo kojim se zatim šire svjetlosni valovi. Valovi se prenose posredstvom elementarnih valova, a njihova anvelopa jest nova fronta vala. Standardni su sadržaji valne teorije ogib, interferencija i polarizacija svjetlosti. Afirmaciju je valna teorija postigla kvantnom mehanikom. (→ valna funkcija)

valna teorija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63771>.