element (lat. elementum: počelo).
1. U svakidašnjoj uporabi: a) sastavni dio neke cjeline, sastojak (elementi svijesti, fonetski elementi, elementi kulture); b) obično u množini: osnove, početni, osnovni podatci, temeljna građa (elementi matematike, glazbe, tehnike itd.); c) pripadnik neke zajednice, često u negativnom kontekstu (neprijateljski element); d) prirodna sila, nepogoda.
2. U matematici, veličina koja je potrebna da se izvrši neka matematička operacija, npr. neutralni element. U teoriji skupova, član skupa, npr. skup S = {a1, …, an} sastoji se od elemenata a1, …, an. U teoriji grupa, član grupe. U geometriji, sastavni dio koji definira geometrijski objekt, npr. element trokuta, element kružnice, dodirni element krivulje, beskonačno daleki element.
3. U astronomiji, fizici, meteorologiji, podatak, vrijednost, veličina koja je potrebna da se prikaže ili izračuna neko stanje ili proces, npr. element Zemljina magnetskoga polja, meteorološki element, element putanje.
4. U kemiji → kemijski elementi
5. U elektrotehnici, dio električnoga strujnog kruga, sklopa, uređaja ili mreže, npr. električna zavojnica, električni kondenzator, mjerno osjetilo, fotodetektor; pretvornik nekoga drugog oblika energije u električnu npr. električni članak, fotoelement, galvanski članak, termoelement. U poluvodičkoj elektronici poluvodički elektronički elementi, npr. dioda, fotodioda, fotootpornik i tranzistor. (→ elektronika)