špilje

ilustracija
ŠPILJE, Cerovačke pećine
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

špilje (grč. σπήλαιoν), prirodne podzemne šupljine u obliku horizontalnih kanala, najčešće neravna dna; špilje se katkada nazivaju i pećinama, premda se pećinama ugl. smatraju polukružna udubljenja u hridinama i stijenama. Špilje u obliku vertikalnih kanala ili pukotina različitih promjera, a ponegdje i velikih dubina, nazivaju se jamama. U vulkanskim, granitnim i gnajsnim stijenama špilje su većinom rijetke i manjih izmjera. Najveći dio špilja nastao je u sedimentnim, topljivim stijenama kemijskim (korozijskim) ili mehaničkim (erozijskim i abrazijskim) djelovanjem vode. Špilje nastale korozijskim djelovanjem vode česte su i najveće u području okršenih naslaga, tj. u karbonatnim stijenama koje se pretežito sastoje od vapnenca (kalcijev karbonat), dolomita (kalcij-magnezijev karbonat) te konglomerata i breča. Oborinska voda ponire s površine u podzemlje kroz rasjede i pukotine u vapnencima različite kompaktnosti i litologije, postupno ga otapa, proširuje pukotine i turbulencijom svojega toka, u kojem ima pješčano-kamenoga agregata, oblikuje od njih različito široke ili visoke kanale. Pošto se snizi razina podzemnih voda, započinju u kanalima i erozijski procesi, koji kanale još više proširuju i tako nastaju raznolike šupljine i podzemne dvorane. Glavni kanal špilje često se, zbog tektonske razlomljenosti sedimenata, račva i rasprostire u mnogobrojne bočne kanale, tvoreći špiljski ili jamski sustav, često i vrlo velikih duljina. Izmjere špilja, njihovi oblici i izgled ovise o vrsti i značajkama karbonatnih naslaga (uslojenost ili kompaktnost), te o brojnosti i rasporedu pukotina i rasjednih linija stvorenih endogenim silama. Veličina je špiljskih otvora različita, od izmjera jedva prolaznih za čovjeka do desetak pa i do stotinu metara, a duljina špilja od nekoliko desetaka metara do više stotina kilometara. Duljinom špilje smatra se zbroj duljina svih kanala prolaznih za čovjeka, tj. aktualna duljina cijeloga poznatoga špiljskoga sustava, koji se u mnogim špiljama i dalje istražuje. Špilje su vrlo bogate različitim geomorfološkim tvorevinama, koje nastaju zbog stalnoga procjeđivanja površinske, oborinske vode kroz karbonatne naslage. Pritom voda, u kojoj ima ugljikova dioksida, otapa kalcijev karbonat i zasićuje se kalcijevim bikarbonatom te se isparuje na mjestima na kojima prodire i kaplje iz naslaga, pa se ponovno taloži čisti vapnenac u obliku siga, sigastih stupova, prevlaka, saljeva, zavjesa, kaskada i ostalih špiljskih tvorevina neočekivanih izgleda, nagiba i veličina.

U geološkoj prošlosti špilje su bile zaklon mnogim životinjama (špiljski medvjed, lav, leopard, hijena i dr.), pa se u zemljanim naslagama špilja, većinom okrenutih prema jugu ili iznad kakva vodenog izvora, mogu naći kosti ondašnjih živućih životinjskih vrsta, što omogućuje rekonstrukciju ondašnje faune. Životinje prilagođene uvjetima života u špiljama obuhvaćene su pojmom špiljska fauna. Razlikuju se: prave špiljske životinje, koje trajno žive pod zemljom (eutroglobionti), životinje koje se susreću u sličnim uvjetima i na površini zemlje (hemitroglobionti) i one koje iskorištavaju špilje kao mjesto zimovanja, sna i sl. (pseudotroglobionti). Zbog specifičnih uvjeta (stalna niska temperatura, 8 do 10 °C, smanjena količina kisika, visoka vlažnost, nestašica svjetla), eutroglobionti su se građom tijela prilagodili okolišu pa imaju ugl. reducirane oči i smanjenu pigmentiranost, a osobito osjetljiva osjetila za miris i opip. Velik se dio tih životinja, zbog nestašice bilja, hrani izmetinama šišmiša, različitim otpadcima i bakterijama. U toj fauni prevladavaju kukci, rakovi, pauci, stonoge, školjkaši i neke skupine crvolikih beskralježnjaka. Od kralježnjaka eutroglobiontima pripadaju neke vrste riba u Africi i Americi, neki vodozemci u Americi i Europi (→ čovječja ribica). Od sisavaca u špiljskoj su fauni samo šišmiši (pseudotroglobionti), koji danju u velikim skupinama spavaju u špiljama, a ondje provode i zimski san. U špiljama i jamama Hrvatske nalazimo endemske vrste vodenih puževa, rakušaca, lažištipavaca, pauka, stonoga i kornjaša (→ endemi). Prednji dijelovi špilja bili su u prapovijesno doba i vrlo povoljna nastamba za čovjeka, pa se u njima mogu naći i ulomci kamenoga oruđa, keramike, ostatci ljudskih kostiju i ostalih dokaza nekadašnje njegove prisutnosti. U novije doba špilje se, osim kao turistički objekti, sve više iskorištavaju i za neke vrste skladištenja. Istraživanjem špilja, njihovim postankom, fizikalnim i kemijskim procesima te kretanjem podzemne vode u špiljama bavi se speleologija.

Među najdulje špilje u svijetu ubrajaju se: Mammoth Cave System (590,6 km) i Jewel Cave (225,4 km) u SAD-u, Optymistyčna (215,0 km) u Ukrajini, Wind Cave (202,6 km) i Lechuguilla Cave (196,0 km) u SAD-u, Hölloch (194,1 km) u Švicarskoj i dr., a među najdublje: Krubera (Voronja) (2190 m) i Snežnaja (1753 m) u Gruziji, Lamprechtsofen-Vogelschacht (1632 m) u Austriji, Gouffre Mirolda–Lucien Bouclier (1626 m) i Réseau Jean Bernard (1602 m) u Francuskoj, Torca del Cerro del Cuevón (1589 m) u Španjolskoj i dr.

U Hrvatskoj je na prostoru cjelovitoga dinarskoga krša i nekih sjevernih dijelova s naslagama vapnenca poznato više od 8000 speleoloških objekata (špilja, jama, ponora, sniježnica). Od toga broja na špilje otpada približno jedna trećina, od kojih je oko 80% istraženo. Neke od njih svojim arheološkim iskopinama svjedoče o izumrlom životinjskom svijetu i o prapovijesti ljudskoga roda, kao što su npr. polušpilja na Hušnjakovu u Krapini, Cerovačke pećine kraj Gračaca, Vindija kraj Ivanca, Šandalja kraj Pule, Veternica na Medvednici, Medvjeđa špilja kraj Lokava, Gospodska špilja u blizini Vrlike, Grapčeva špilja kraj Humca na Hvaru, Vela špilja u blizini Vele Luke i dr. (→ arheološka nalazišta). Mnoge su pak špilje u Hrvatskoj poznate po izvanrednoj ljepoti i bogatstvu špiljskih tvorevina, pa su uređene i kao turistički objekti, a više od njih dvadesetak proglašeno je zaštićenom geomorfološkom prirodnom spomeničkom baštinom, npr. Modra špilja na Biševu, Cerovačke pećine kraj Gračaca, Lokvarska špilja kraj Lokava, Vrelo kraj Fužina, Vrlovka kraj Ozlja, Vranjača na Mosoru, Baračeve pećine kraj Rakovice, Manita pećina u Paklenici, Biserujka na Krku, Samogradska pećina kraj Perušića itd.

Najdulji speleološki objekti u Hrvatskoj*

Naziv Lokacija Duljina (m)
Sustav Đulin ponor – Medvedica Ogulin 16 396
Sustav Varičakova – Panjova špilja Rakovica 12 385
Jama Kita Gaćešina Crnopac, Velebit 9205
Špilja u kamenolomu Tounj Tounj 8487
Veternica Medvednica, Zagreb 7128
Sustav Jopićeva špilja – Bent Brebornica, Kordun 6710
Jama Munižaba Crnopac, Velebit 5993
Sustav Vilinska špilja Ombla, Dubrovnik 3063
Gospodska špilja Vrlika, Cetina 3060
Donja Cerovačka pećina Gračac 2682

Najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj*

Naziv Lokacija Dubina (m)
Sustav Lukina jama – Trojama Hajdučki kukovi, Velebit 1392
Slovačka jama sjeverni Velebit 1320
Jamski sustav Velebita sjeverni Velebit 1026
Amfora Biokovo 788
Meduza sjeverni Velebit 679
Stara škola Biokovo 576
Vilimova jama Biokovo 572
Patkov gušt sjeverni Velebit 553
Jama Olimp I srednji Velebit 537
Ledena jama u Lomskoj dulibi sjeverni Velebit 536

*Stanje u veljači 2008.

Citiranje:
špilje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59841>.