Euler, Leonhard

ilustracija
EULER, Leonhard

Euler [61531i'ləɹ], Leonhard, švicarski matematičar, fizičar i astronom (Basel, 15. IV. 1707Sankt Peterburg, 18. IX. 1783). Jedan od najvećih matematičara svojega doba, znanstvenik izvanredne radne sposobnosti i aktivnosti, koja nije jenjavala ni onda kada je oslijepio na jedno oko (1735) ni onda kada je postao potpuno slijep (1770); tada je svoje radove diktirao. Sveukupno je napisao oko 900 radova, od kojih su 473 objavljena za njegova života.

Diplomirao je (1723) i doktorirao (1726) na Sveučilištu u Baselu. Svoju znanstvenu djelatnost razvio je u Sankt Peterburgu i Berlinu. Od 1727. držao je katedru fizike, a od 1730. i matematike u Akademiji znanosti u Sankt Peterburgu, bio član Akademije znanosti i umjetnosti u Sankt Peterburgu, danas Ruska akademija znanosti (od 1742). Na poziv Fridrika Velikog otišao je 1741. u Berlin, gdje je (1744–66) bio direktor matematičkog odjela Pruske akademije i član francuske Akademije znanosti (od 1741).

U matematici najveće značenje imaju njegova djela iz infinitezimalnoga računa Uvod u infinitezimalnu analizu (Introductio in analysin infinitorum, 1748), pa Osnove integralnog računa (Institutiones calculi integralis, 1768–70) i Potpune upute o algebri (Vollständige Anleitung zur Algebra, 1771). Euler je razvio teoriju redova, uveo beta funkcije i gama-funkcije, Eulerove integrale, riješio mnoge diferencijalne jednadžbe i svojim rješenjem izoperimetričkoga problema stvorio osnovu za razvoj računa varijacija. U diferencijalnoj geometriji dao je prvu formulu zakrivljenosti ploha (Eulerov poučak), opisao helikoid itd. Dokazao je više teorema iz teorije brojeva i veliki Fermatov poučak u određenim specijalnim slučajevima. Po njem su nazvani Eulerov broj, Eulerov pravac, Eulerova relacija, Eulerove supstitucije.

U mehaniku je uveo diferencijalne jednadžbe gibanja krutoga tijela pod utjecajem vanjskih sila. Najvažniji su mu radovi iz mehanike: Mehanika ili znanost o gibanju izložena analitički (Mechanica sive motus scientia analytice exposita, 1736), Teorija gibanja krutih ili čvrstih tijela (Theoria motus corporum solidorum seu rigidorum, 1765). Posebice su važna istraživanja u hidrodinamici. Euler je prvi odredio diferencijalne jednadžbe za gibanje idealnih tekućina Opća načela gibanja fluida (Principes généraux du mouvement des fluides, 1755), i razvio teoriju turbina.

Kao astronom razmatrao je fizikalnu prirodu kometa, metode određivanja Sunčeve paralakse, metodu izračunavanja putanje kometa i planeta iz nekoliko opaženih točaka, dao je radove iz nebeske mehanike Teorija gibanja planeta i kometa (Theoria motuum planetarum et cometarum, 1744), Teorija gibanja Mjeseca (Theoria motuum lunae, 1753) itd. Proučavao je širenje zvuka i svjetlosti, refrakciju svjetlosti: Disertacija o fizici zvuka (Dissertatio physica de sono, 1727), Nova teorija svjetlosti i boja (Nova theoria lucis et colorum, 1746). Po njem je nazvan planetoid (2002 Euler).

Euler, Leonhard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18601>.